Karl Gustav Jung, švicarski psihijatar i osnivač analitičke psihologije, poznat je po svojim dubinskim uvidima u ljudsku psihu, posebno u dinamiku između roditelja i djece.
Među njegovim najintrigantnijim tvrdnjama nalazi se i ona da nijedna osoba ne može više nauditi muškom djetetu od vlastite majke – ne zato što majke imaju loše namjere, već zato što nesvjesno mogu emocionalno “zarobiti” svoje sinove.
U srži ove ideje nalazi se problem simbiotske veze koja se ponekad stvori između majke i sina, posebno u slučajevima kada majka ne dobiva emocionalnu pažnju, podršku ili ljubav od supruga, pa tu prazninu nesvjesno pokušava popuniti kroz sina.
Umjesto da sin raste u samostalnog, zrelog muškarca, on ostaje emocionalno zavisan, često nesposoban za zdrave odnose, donošenje odluka i preuzimanje odgovornosti.
Majka kao emotivni centar života
Jung je promatrao ovu dinamiku kroz koncept “majčinske sjene”, gdje majka može postati centralna figura u sinovom emocionalnom svijetu. Ako ne postoji jasno postavljena granica, sin ne uči razlikovati sebe kao zasebnu individuu.
Emotivna prebliskost majke i sina može izgledati kao ljubav, pažnja i briga, ali zapravo može biti oblik emocionalne kontrole.
Takav sin, iako fizički odrasta, često ostaje “dječak” u psihološkom smislu. Teško se odriče majčinog odobravanja, boji se razočarati je i ne zna kako funkcionirati u odnosima s drugima bez njenog utjecaja.
U stvarnom životu, to se često manifestira kroz nesigurnost, izbjegavanje konflikta, strah od preuzimanja rizika i nespremnost na vezu sa ženom koja nije “majčinski” nastrojena.
Kompleks „muškarca-djeteta“
U psihologiji se takvo stanje naziva i kompleksom muškarca-djeteta. Radi se o odraslom muškarcu koji je ostao emocionalno nezreo jer nikada nije prekinuo “nevidiljivu pupčanu vrpcu” s majkom.
U takvom odnosu, majka i sin zapravo funkcioniraju kao nesvjesni saveznici – majka dobiva pažnju, svrhu i emocionalnu sigurnost, dok sin ostaje zaštićen od odgovornosti i strahova odraslog svijeta.
Jung je vjerovao da ovakva “zavjera” između majke i sina često vodi u psihičku paralizu muškarca. Umjesto da se suoči sa životom, on ostaje u svijetu infantilne udobnosti, nesposoban emocionalno se osloniti na sebe.
U mnogim slučajevima, to se manifestira kao sklonost ka povlačenju, izbjegavanju obveza, promiskuitetu, pa čak i ovisničkim obrascima ponašanja – bilo da je riječ o alkoholu, igrama, poslu ili emocionalnim dramama.
Ključni trenutak: Oslobađanje iz majčinog emocionalnog okvira
Jung je isticao da je jedan od najvažnijih trenutaka u životu muškarca upravo onaj kada se psihološki odvoji od majke. Taj trenutak ne mora biti fizički raskid ili prekid odnosa, već duboko unutarnje shvaćanje da više ne mora živjeti pod njenim očekivanjima i projekcijama. Tek tada može preuzeti punu odgovornost za vlastiti život.
Oslobađanje od emocionalne zavisnosti od majke često uključuje bol, osjećaj krivnje i strah. Međutim, samo taj proces omogućava muškarcu da pronađe vlastiti identitet, razvije unutarnju stabilnost i zrelost te konačno bude sposoban za duboke, odrasle i autentične odnose s partnericom, djecom i svijetom oko sebe.
Uloga oca u zdravoj razdvojenosti
Zanimljivo je da Jung također naglašava ulogu oca u ovom procesu. Kada otac aktivno sudjeluje u obiteljskom životu i emotivno je prisutan, dječak lakše razvija vlastiti identitet.
Otac pomaže djetetu da “izađe” iz simbioze s majkom i otkrije svijet van doma, uči ga kako funkcionirati kao muškarac, kako se nositi sa životnim izazovima, postaviti granice i prepoznati vlastitu snagu.
Nažalost, u obiteljima gdje je otac odsutan, emocionalno distanciran ili fizički neprisutan, majka često nesvjesno preuzima dvostruku ulogu, što dovodi do prenaglašene emocionalne veze sa sinom.
Put prema emocionalnoj zrelosti
Da bi postao zreo muškarac, sin mora prepoznati uzorke emocionalne vezanosti i osvijestiti da njegovo emocionalno zdravlje ne može ovisiti o majčinom odobravanju. Mora naučiti donositi odluke koje neće uvijek usrećiti druge, ali su u skladu s njegovim autentičnim bićem.
To ne znači odbacivanje majke, već izgradnju zdravog odnosa gdje on više nije dijete koje traži zaštitu, već odrasla osoba koja može pružiti podršku, ali i živjeti svoj život.
Jung je vjerovao da tek tada muškarac može živjeti puninu svoje snage, integrirati i muške i ženske aspekte svoje psihe, te ostvariti pravi osobni razvoj.
Zaključno, Jungov pogled na odnos majke i sina nije optužujući, već osvjetljava koliko je tanana granica između brižne ljubavi i sputavajuće povezanosti. Prava zrelost, po njemu, dolazi tek kad muškarac sam preuzme kormilo svog života – ne bježeći od majke, već oslobađajući se njezine emotivne dominacije.
odmorimozak.com
Leave a Reply