U današnjem društvu, pismenost više nije luksuz, već osnovna potreba. Međutim, i dalje se svakodnevno susrećemo s osobama čiji govor, izražavanje i vokabular ukazuju na ozbiljan nedostatak obrazovanja, ali i opće kulture.
Pismenost ne znači samo znati čitati i pisati — ona uključuje sposobnost pravilnog izražavanja, razumijevanja konteksta, korištenja riječi na ispravan način i svjesnosti o jeziku kojim se služimo.
Postoje određene riječi i fraze koje često koriste upravo oni koji nemaju razvijenu jezičnu svijest, a njihov izgovor postaje jasan znak da osoba ima problema s osnovnom pismenošću.
U nastavku otkrivamo kojih 6 riječi i izraza najčešće razotkriva osobu s ozbiljnim manjkavostima u jeziku i obrazovanju.
Ako ih netko redovno koristi — obično s uvjerenjem da govori sasvim ispravno — velika je vjerojatnost da se radi o osobi kojoj su knjige strani pojam, a gramatika potpuna nepoznanica.
1. “Neznam” (umjesto “ne znam”)
Ova riječ je jedan od najupečatljivijih pokazatelja nepismenosti. Spojeno pisanje riječi „ne“ i „znam“ ukazuje da osoba ne razlikuje negaciju od glagola.
Takva pogreška se ne dešava slučajno — to je znak da osoba ili nije prošla osnovno obrazovanje kako treba, ili nikada nije usvojila pravila jezika kojim govori. Iako može djelovati bezazleno, ovo je zapravo najčešći „test“ pismenosti u svakodnevnoj komunikaciji — usmeno i pismeno.
2. “Bili smo otišli” (umjesto “otišli smo”)
Upotreba dvostrukog perfekta je čest slučaj u govoru nepismenih osoba. Iako se ova konstrukcija još može naći u nekim dijalektima, najčešće je prisutna kod onih koji žele zvučati pametnije, ali pogrešno konstruiraju rečenice.
Umjesto jednostavnog i pravilnog „otišli smo“, osoba izgovara „bili smo otišli“, misleći da time dobiva na ozbiljnosti. Istina je upravo suprotna — ovim pokazuje da nema osjećaj za sintaksu i da joj nedostaje formalno znanje jezika.
3. “Trebao sam da idem” (umjesto “trebao sam ići”)
Još jedan ozbiljan jezični „promašaj“. Konstrukcija „da + prezent“ u ovom obliku tipična je za srpski jezik i nije gramatički ispravna u hrvatskom standardnom jeziku. Ispravna forma je „trebao sam ići“, bez umetanja „da“.
Osoba koja stalno koristi „trebao sam da idem“ ili „moram da radim“ pokazuje da ili ne razlikuje standardne jezične norme, ili ih nikada nije naučila.
4. “Nebi” (umjesto “ne bi”)
Slično kao kod „ne znam“, pogrešno pisanje ili izgovaranje „ne bi“ kao jedne riječi otkriva potpuni izostanak osjećaja za pravopis. Osoba koja govori ili piše „nebi došao“, „nebi znala“ zapravo pokazuje da ne zna osnovna pravila o odvojenom pisanju negacije uz pomoćni glagol.
U usmenom govoru to zvuči još izraženije — ton, intonacija i brzina govora odaju nepoznavanje jezika, jer pismen govornik te riječi automatski izgovara pravilno.
5. “Sa njima/s njim” (umjesto “s njima/njim”)
Upotreba „sa“ umjesto „s“ kad nije fonetski potrebna također je pokazatelj nepoznavanja gramatičkih pravila. U hrvatskom jeziku prijedlog „sa“ koristi se samo kada je riječ iza njega teška za izgovor (npr. „sa psom“), dok je u ostalim slučajevima dovoljno reći „s njima“, „s tobom“, „s njim“.
Nepismena osoba često koristi „sa“ u svakom slučaju, što ukazuje da se ne vodi pravilima jezika, već ponavlja ono što je čula od drugih — često također nepismenih.
6. “Bi” u pogrešnim kontekstima (npr. “Da bi ja znala”, “Bi li ti bio tamo”)
Korištenje kondicionalnog oblika „bi“ bez subjektivne usklađenosti s licem glagola tipičan je znak jezične zbrke. Umjesto da kaže „bih“, „bi“, „bismo“, osoba koristi „bi“ za sve subjekte, što ukazuje na to da nema razumijevanje za osnovnu gramatiku.
Rečenice poput „Da bi ja znala“ umjesto pravilnog „da bih ja znala“ jasno razotkrivaju da osoba nikada nije usvojila pravila kondicionala.
Jezik kao ogledalo znanja
Govor osobe otkriva mnogo više nego što ona sama možda misli. Nije nužno imati fakultetsku diplomu da bi se govorilo pravilno — ali je potrebno barem osnovno obrazovanje, čitanje i slušanje pravilnih govornika kako bi se stekao osjećaj za jezik.
Nepismena osoba često misli da govori ispravno jer se kreće među jednako nepismenima. Međutim, u širem društvenom kontekstu, njezine greške postaju očite i često predmet ismijavanja ili barem tihe osude.
U vremenu kada je pismenost osnova za zapošljavanje, odnose, pa čak i društveni status, nije nevažno kako se izražavamo. Pravilno korištenje jezika nije samo odraz znanja, nego i poštovanja — prema sugovornicima, ali i prema sebi.
Zato, kad sljedeći put čujete nekoga kako izgovara „ne znam“ spojeno, koristi „da idem“ nakon „trebao sam“, ili u svakoj rečenici umetne „sa njima“, znajte da se ne radi samo o govornoj navici — već o znaku da je jezična (i opća) pismenost vrlo upitna. A danas, kad su znanje i informacije dostupniji nego ikada, to više nije izgovor, već izbor.
odmorimozak.com
Leave a Reply