Svaki roditelj želi najbolje za svoje dijete – to je prirodno i instinktivno. Međutim, u želji da im osiguraju sretan i bezbrižan život, mnogi roditelji nesvjesno čine pogreške koje vode do toga da dijete postane nezahvalno, razmaženo i nesposobno nositi se s izazovima stvarnog svijeta.
Umjesto da odgajaju odgovornu i empatičnu osobu, brižni roditelji ponekad stvaraju djecu koja uzimaju sve zdravo za gotovo i očekuju da im se sve servira na pladnju.
Kako dolazi do toga? Koje su to kobne greške koje brižni roditelji najčešće čine?
1. Prekomjerno ugađanje i ispunjavanje svake želje
Roditelji koji djetetu nikada ne kažu „ne“ i ispunjavaju svaku njegovu želju čine mu medvjeđu uslugu. Djeca koja nikada ne osjete frustraciju ili odbijanje postaju nestrpljiva i zahtjevna. Ako dijete zna da će uvijek dobiti ono što želi – bilo da se radi o igrački, slatkišu ili najnovijem mobitelu – ono neće razviti osjećaj zahvalnosti.
Zahvalnost dolazi iz razumijevanja da stvari nisu zajamčene i da je potrebno truditi se za ono što želimo. Ako roditelji sve osiguraju unaprijed, dijete nema priliku naučiti koliko je važno cijeniti ono što ima.
2. Nedostatak granica i odgovornosti
Mnogi roditelji izbjegavaju postavljati pravila i granice jer žele da dijete bude sretno. No, odrastanje bez granica može dovesti do toga da dijete postane egocentrično i nesvjesno potreba drugih ljudi. Kada roditelji ne inzistiraju na kućnim obavezama, dijete ne razvija osjećaj odgovornosti i ne shvaća da svi u obitelji trebaju doprinositi.
Na primjer, ako dijete nikada ne mora pospremiti svoju sobu, postaviti stol ili pomoći u kućanskim poslovima, ono neće naučiti cijeniti trud koji drugi ulažu kako bi mu život bio lakši.
3. Prezaštićivanje i sprečavanje suočavanja s posljedicama
Roditelji koji žele zaštititi dijete od svake neugodne situacije – bilo da se radi o sukobu s prijateljima, lošoj ocjeni ili neuspjehu u sportu – oduzimaju mu priliku da nauči važne životne lekcije. Kada roditelji uvijek interveniraju i rješavaju probleme umjesto djeteta, ono ne razvija otpornost ni sposobnost suočavanja s izazovima.
Dijete koje nikada nije iskusilo neuspjeh ili teškoću neće cijeniti trud koji je potreban za postizanje ciljeva. Umjesto toga, očekivat će da će roditelji uvijek biti tu da ga zaštite i riješe probleme umjesto njega.
4. Učenje djeteta da je ono centar svijeta
Roditelji koji stalno naglašavaju djetetovu posebnost, bez poticanja empatije i poštovanja prema drugima, riskiraju odgojiti osobu koja vjeruje da joj svi nešto duguju.
Primjerice, ako roditelji uvijek opravdavaju loše ponašanje svog djeteta riječima „on/ona je samo dijete“ ili „moje dijete je najbolje“, ono neće naučiti kako se nositi s kritikom ili prihvatiti odgovornost za svoje postupke. Takva djeca često odrastaju s uvjerenjem da su superiorna u odnosu na druge, što može dovesti do nedostatka zahvalnosti i empatije.
5. Nedostatak podučavanja vrijednosti truda i zahvalnosti
Djeca ne postaju zahvalna sama od sebe – zahvalnost je vještina koja se mora učiti. Ako roditelji ne pokazuju zahvalnost u svakodnevnom životu, dijete neće shvatiti koliko je važno cijeniti ono što ima.
Jedan od najboljih načina da dijete nauči zahvalnost jest kroz vlastiti primjer. Ako roditelji izražavaju zahvalnost za male stvari – poput obroka, pomoći ili lijepih trenutaka – dijete će usvojiti takvo ponašanje. Također, važno je poticati dijete da razmišlja o onome što već ima, umjesto da stalno teži nečemu novome.
Roditeljska ljubav i briga su neizmjerno važne, ali ako se ne provode na pravi način, mogu dovesti do toga da dijete postane nezahvalno i nesposobno za samostalan život. Postavljanjem granica, učenjem odgovornosti i poticanjem zahvalnosti, roditelji mogu osigurati da njihova djeca odrastu u svjesne, empatične i zahvalne osobe koje cijene trud i trud drugih.
Ključ je u ravnoteži – voljeti dijete, ali ga istovremeno učiti važnim životnim lekcijama koje će mu pomoći da izraste u odgovornu i ispunjenu osobu.
odmorimozak.com
Leave a Reply