U današnjem društvu sve se češće govori o mentalnom zdravlju, depresiji, anksioznosti i poremećajima ličnosti. Ipak, unatoč većoj svijesti, mnogi ljudi koji pate od ozbiljnih mentalnih problema uspijevaju to sakriti od okoline.
Oni mogu biti naizgled uspješni, šarmantni i društveni, ali iza te maske krije se unutarnji nemir, disbalans ili čak opasno ponašanje. Postavlja se pitanje: kako prepoznati osobu koja vješto skriva svoje mentalno stanje?
Psihijatri i psiholozi ističu da postoji niz signala, ali jedan je posebno važan i gotovo uvijek otkriva istinu – način na koji osoba komunicira u razgovoru.
Zašto je razgovor ključ?
Riječi koje izgovaramo, ton glasa i način na koji vodimo dijalog često govore više od samog sadržaja. Mentalno stabilne osobe komuniciraju relativno jasno, u skladu s kontekstom i emocijama.
Osobe koje se bore s mentalnim poremećajem, a žele to prikriti, često nesvjesno odaju znakove kroz svoj govor.
Na primjer, mogu djelovati pretjerano kontrolirano, izbjegavati određene teme ili pokazivati neprirodne emocionalne reakcije.
Iako su svjesno izgradili „masku normalnosti“, u trenutku kada se razgovor dotakne dubljih tema, njihov ton, izbor riječi ili kontradiktorne izjave mogu ih razotkriti.
Signali u komunikaciji
1. Nepodudarnost između riječi i emocija
Jedan od najočitijih znakova je kada osoba priča jedno, a pokazuje drugo. Na primjer, govori kako je sretna i zadovoljna, ali joj glas drhti, oči su pune tuge ili je mimika ukočena. Takva disonanca ukazuje na unutarnju borbu.
2. Opsesivna kontrola pri izražavanju
Mentalno oboljela osoba koja pokušava prikriti stanje često će previše paziti što govori. Njihove rečenice mogu djelovati kao da su unaprijed uvježbane, bez spontanosti. Kada razgovor krene neočekivanim smjerom, gube nit i postaju zbunjeni.
3. Pretjerana ili neuobičajena upotreba određenih fraza
Psiholozi naglašavaju da ljudi koji pate od određenih poremećaja (npr. paranoidni poremećaj ličnosti) često koriste rečenice koje odražavaju sumnju i nepovjerenje: „Znam da me promatraju“, „Ljudi uvijek žele iskoristiti druge“. Iako pokušavaju zvučati neutralno, njihove misli se neprestano vraćaju na iste obrasce.
4. Nagla promjena tona i stila razgovora
U jednom trenutku mogu biti šarmantni i puni energije, a već u drugom agresivni, hladni ili sarkastični. Takve oscilacije u komunikaciji nisu samo znak lošeg raspoloženja, već mogu ukazivati na bipolarni poremećaj ili poremećaj osobnosti.
5. Izbjegavanje osobnih pitanja
Kada ih pitate nešto dublje – o emocijama, obiteljskim odnosima ili planovima – često izbjegavaju odgovor ili ga daju preopširno, s puno nebitnih detalja. To je pokušaj da prikriju unutarnju nesigurnost ili prazninu.
Primjer iz svakodnevnog života
Zamislite osobu na radnom mjestu koja je uvijek vedra, puna entuzijazma i nikada ne priznaje da ima problema. Na prvu, svi je doživljavaju kao uzor. No, tijekom jednog razgovora primijetite da kada se dotaknete teme obitelji, naglo promijeni izraz lica, brzo promijeni temu ili se počne nervozno smijati. Taj mali detalj može biti važan znak da iza maske postoji bol ili trauma.
Stručni pogled: Zašto se ljudi skrivaju?
Razlozi su različiti. Neki se boje stigme i osude okoline, drugi žele zadržati imidž uspješne osobe, dok treći sami sebi ne žele priznati da im je potrebna pomoć.
Psihijatar Viktor Frankl naglašavao je da čovjek može trpjeti nevjerojatnu bol, ali najveći teret postaje skrivanje te boli. Jer tada osoba ne pati samo od poremećaja, već i od konstantnog straha da će biti „otkrivena“.
Najvažniji signal: kontradikcije u govoru
Ako treba izdvojiti jedan signal koji nepogrešivo odaje mentalno bolesnu osobu, to je – kontradikcija u razgovoru.
Na primjer:
Osoba kaže da se osjeća sjajno, a u istom razgovoru prizna da ne spava noćima.
Govori da vjeruje ljudima, a odmah zatim ističe kako „svi lažu i varaju“.
Izjavljuje da je opuštena, ali se cijelo vrijeme nemirno igra rukama ili prebacuje nogu preko noge.
Takve proturječnosti pokazuju da postoji jaz između unutarnjeg stanja i slike koju žele prikazati. To je trenutak kada pažljiv slušatelj može prepoznati da nešto nije u redu.
Prepoznavanje mentalno bolesne osobe koja to skriva nije pitanje osude, već zaštite – i nje same i drugih. Ako se na vrijeme primijeti da netko pati, moguće mu je pružiti pomoć i spriječiti ozbiljnije posljedice.
Mnogi tragični događaji – od obiteljskih sukoba do samoubojstava – mogli su biti spriječeni da je netko na vrijeme obratio pažnju na signale u razgovoru.
Kako reagirati ako posumnjate?
Ne osuđujte, već slušajte. Umjesto kritike, pokažite empatiju.
Postavljajte otvorena pitanja. „Kako se osjećaš?“ često otvara prostor za iskrenost.
Primijetite detalje. Ne samo što govore, već i kako to govore.
Pružite podršku. Ponekad i samo rečenica „Tu sam za tebe“ može napraviti veliku razliku.
Predložite stručnu pomoć. Ako vidite da je problem ozbiljan, ohrabrite osobu da potraži psihologa ili psihijatra.
Mentalno bolesne osobe ne nose uvijek vidljive znakove bolesti. Naprotiv, često su upravo one koje se trude izgledati najsretnije, najuspješnije i najdruštvenije. No, maska uvijek ima pukotine, a one se najjasnije vide u razgovoru.
Najvažniji signal je kontradikcija – nesklad između onoga što osoba govori i onoga što se može iščitati iz tona, izraza lica i neverbalne komunikacije.
Zato, kada sljedeći put razgovarate s nekim tko vam djeluje „previše savršeno“ ili „previše kontrolirano“, obratite pažnju na sitne detalje. Oni su često glasniji od riječi.
Na kraju, cilj nije razotkriti i osuditi, već razumjeti i pomoći. Jer mentalno zdravlje nije samo individualna, već i društvena odgovornost – i svaki pažljiv razgovor može nekome spasiti život.
odmorimozak.com
Leave a Reply