Japan je već desetljećima poznat po iznimno dugom životnom vijeku svojih stanovnika. No, još je zanimljivije to što mnogi Japanci, i u dubokoj starosti, ostaju mentalno bistri, aktivni i vedrog duha.
Dok u zapadnim zemljama broj oboljelih od demencije neprestano raste, u Japanu su stope znatno niže.
Tajna njihove mentalne dugovječnosti krije se u svakodnevnim navikama koje oblikuju njihov način života – u prehrani, društvenim odnosima, životnoj filozofiji i mentalnoj disciplini. Evo četiri ključne navike koje pomažu Japancima da očuvaju mozak i vitalnost i u poznim godinama.
1. Ishrana koja hrani mozak – „washoku“ filozofija
Japanska prehrana, poznata kao washoku, upisana je čak i na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine. Njezin temelj čine riba, povrće, soja, fermentirani proizvodi i skromne porcije riže. Ova kombinacija nije samo zdrava za tijelo – ona doslovno hrani mozak.
Omega-3 masne kiseline iz ribe (posebno lososa, tune, sardine i skuše) ključne su za održavanje moždanih stanica i sinapsi. Japanci konzumiraju ribu gotovo svakodnevno, što je izravno povezano s manjim rizikom od Alzheimerove bolesti.
Uz to, fermentirani proizvodi poput miso juhe, nattoa i kiselog povrća potiču zdravlje crijevne mikroflore, a znanstvena istraživanja pokazuju da su zdrava crijeva usko povezana s funkcijom mozga – tzv. “crijevno-moždana os”.
Osim toga, Japanci ne prakticiraju prejedanje. Njihovo pravilo “hara hachi bu” znači „jedi dok nisi 80% sit“. Time ne samo da čuvaju liniju, već sprječavaju metabolički stres i upalne procese u tijelu koji mogu ubrzati starenje mozga.
Svaki obrok doživljavaju kao ritual zahvalnosti, a ne kao naviku. To usporava ritam života i potiče svjesno jedenje – oblik meditacije koji smanjuje stres i pomaže koncentraciji.
2. Dnevna fizička aktivnost – pokret kao način života
U Japanu starost ne znači mirovanje. Naprotiv – Japanci se kreću svakodnevno, ali bez pritiska teretane ili pretjeranog napora. Hodanje, istezanje, vrtlarenje, tai chi, lagane vježbe „radio taiso“ koje se svako jutro emitiraju na radiju – to su oblici kretanja koje prakticiraju milijuni Japanaca, bez obzira na dob.
Pokret potiče cirkulaciju i opskrbu mozga kisikom, ali i aktivira stvaranje novih neuronskih veza. Redovita tjelesna aktivnost dokazano smanjuje rizik od demencije i depresije, a Japanci to razumiju intuitivno. Njihov cilj nije “trening” u zapadnom smislu riječi, nego harmonija tijela i uma.
Posebno zanimljivo, mnoga japanska sela i gradovi organiziraju kolektivne jutarnje vježbe – zajednički ritual koji kombinira fizičku aktivnost i socijalnu povezanost.
Znanstveno je dokazano da osobe koje redovito vježbaju u društvu imaju znatno manji rizik od kognitivnog pada jer društvena interakcija stimulira mozak jednako kao i fizička aktivnost.
3. Aktivno starenje i mentalna disciplina – snaga uma kroz “ikigai”
Japanci duboko vjeruju da čovjek mora imati “ikigai” – razlog zbog kojeg svako jutro ustaje iz kreveta. To može biti obitelj, posao, hobi, vrt, umjetnost, volontiranje ili čak briga za zajednicu. Ikigai daje smisao životu i štiti mozak od apatije i mentalnog propadanja.
Istraživanja pokazuju da osobe koje imaju jasan osjećaj svrhe imaju manji rizik od Alzheimerove bolesti, depresije i anksioznosti. Mentalna aktivnost – poput čitanja, učenja novih vještina, igranja šaha ili sviranja instrumenta – održava mozak aktivnim i fleksibilnim.
U Japanu se potiče cjeloživotno učenje. Starije osobe često pohađaju tečajeve, uče strane jezike, kaligrafiju ili origami. Održavaju radoznalost i osjećaj postignuća, što je ključno za zdrav mozak. Njihova kultura ne poznaje pojam “umirovljenja” u zapadnom smislu – mnogi i u osamdesetima i dalje rade ili se bave aktivnostima koje ih ispunjavaju.
Ova mentalna disciplina, u kombinaciji s meditativnim praksama poput zena ili mindfulnessa, smanjuje stresne hormone i čuva moždane stanice od oštećenja. Japanci znaju da miran um stvara zdrav mozak.
4. Društvena povezanost i osjećaj pripadnosti – “moai” filozofija
Jedan od najvažnijih faktora koji čuva mozak u starosti jest društvena povezanost. Japanci rijetko žive izolirano. Čak i u starijoj dobi, dio su zajednice – bilo kroz obiteljske veze, kvartovske udruge, klubove umirovljenika ili volontiranje.
Posebno je poznat koncept “moai”, koji potječe s otoka Okinawe, regije s najvećim brojem stogodišnjaka na svijetu. Moai znači “grupa prijatelja za cijeli život” – mala skupina ljudi koji se redovito sastaju, brinu jedni o drugima i dijele emocionalnu i praktičnu podršku. Znanstvena istraživanja pokazuju da osjećaj pripadnosti značajno smanjuje rizik od demencije, depresije i prerane smrti.
Japanska kultura njeguje poštovanje prema starijima. Stariji ljudi ne osjećaju se “teretom” nego izvorom mudrosti. Ta emocionalna sigurnost i osjećaj korisnosti djeluju poput prirodne terapije za mozak – smanjuju stres, jačaju samopouzdanje i potiču pozitivne hormone poput oksitocina i serotonina.
Japanci ne čuvaju mozak posebnim lijekovima ili čudotvornim dijetama – njihova tajna leži u balansu, umjerenosti i smislu. Svaki aspekt njihova života – od prehrane do odnosa, od discipline do vedrine – doprinosi zdravlju mozga.
Jednostavna, prirodna hrana puna omega-3 masnoća i fermentiranih proizvoda.
Redovito, umjereno kretanje bez pretjerivanja.
Mentalna aktivnost i životni smisao kroz “ikigai”.
Duboka društvena povezanost kroz “moai”.
Sve te navike zajedno stvaraju moćan štit protiv stresa, depresije i kognitivnog propadanja.
Japanci nas uče da dugovječnost nije samo pitanje godina, već kvalitete misli, odnosa i navika. Kad bismo od njih preuzeli barem dio tih svakodnevnih rituala – svjesno jeli, kretali se s radošću, njegovali odnose i tražili smisao u malim stvarima – možda bismo i mi mogli u starosti zadržati onu mirnu bistrinu pogleda i osmijeh koji ne blijedi s godinama.
odmorimozak.com
Leave a Reply