Svako jutro u mnogim ku\u0107ama izgleda gotovo isto. Ustajanje na brzinu, \u0161olja kafe u ruci, malo vijesti na televiziji, pa onda lijekovi. Neki ih popiju odmah \u010dim otvore o\u010di, neki uz kafu, neki tek kad se sjete. I iskreno, ve\u0107ina ljudi tu ne vidi ni\u0161ta sporno. Navika je to. Rutina. Ne\u0161to \u0161to radimo automatski, bez puno razmi\u0161ljanja.<\/p>\n
Ali ba\u0161 u toj automatizaciji ponekad se krije problem. Kod starijih osoba, a posebno kod onih koji ve\u0107 imaju povi\u0161en pritisak, sr\u010dane tegobe ili uzimaju terapiju za razrje\u0111ivanje krvi, na\u010din na koji se jutro zapo\u010dne mo\u017ee imati ve\u0107i zna\u010daj nego \u0161to to djeluje na prvu. Nije stvar u panici, niti u tome da se svako jutarnje uzimanje lijekova pretvara u dramu. Stvar je u tome da se neke sitnice, koje ljudi rade godinama, mogu pokazati kao lo\u0161a kombinacija.<\/p>\n
Naj\u010de\u0161\u0107e se misli na uzimanje lijekova uz prvu kafu, bez doru\u010dka ili sa vrlo malo vode. Mnogi stariji ljudi ka\u017eu: \u201cMa ja to tako godinama.\u201d I to je ba\u0161 ono \u0161to zvu\u010di umiruju\u0107e, a nekad i nije.<\/p>\n
Kafa sama po sebi nije neprijatelj, niti je svaka tableta opasna ako se popije uz gutljaj espressa. Ali kada organizam ve\u0107 nije sasvim stabilan, kada je osoba dehidrirana nakon no\u0107i, kada ustane naglo iz kreveta i odmah krene sa kofeinom, pritiskom, \u0161e\u0107erom, terapijom i nervozom \u2014 tu tijelo mo\u017ee reagovati nezgodno. Kod nekih ljudi pritisak poraste, kod drugih padne, a kod tre\u0107ih se napravi \u010ditava mala oluja u cirkulaciji. I ba\u0161 to kod starijih nije bezazleno.<\/p>\n
Mozak je osjetljiv organ. Svi to znamo, ali tek kad \u010dujemo rije\u010d mo\u017edani udar, onda nam ta osjetljivost postane stvarna. Nije potrebno da se desi ne\u0161to ekstremno da bi rizik porastao. Ponekad su dovoljne godine lo\u0161ih navika, preskakanje vode, neredovno uzimanje terapije i jutra u kojima se sve radi na brzinu.<\/p>\n
Kako starimo, krvni sudovi gube dio svoje elasti\u010dnosti. To nije poezija, nego biologija. Organizam vi\u0161e ne reaguje onako kao u \u010detrdesetim ili pedesetim. Ako osoba ve\u0107 ima arterijsku hipertenziju, dijabetes, povi\u0161en holesterol ili problema sa srcem, jutarnji skokovi ili padovi pritiska mogu biti posebno nezgodni.<\/p>\n
U ordinacijama se \u010desto \u010duje ista pri\u010da: \u010dovjek ustaje, pije lijekove, popije kafu, ne doru\u010dkuje, iza\u0111e vani, sagne se, uspravi se prebrzo, osjeti vrtoglavicu i ka\u017ee da mu \u201cnije ni\u0161ta\u201d. A \u010desto nije ni svjestan da je tijelo ve\u0107 upozorilo da ne\u0161to ne valja. Nekad se simptomi zanemare jer djeluju sitno \u2014 blaga slabost u ruci, kratka zbunjenost, neobi\u010dan govor, osje\u0107aj da \u201cglava nije svoja\u201d. Ljudi to pripi\u0161u umoru. Starosti. Vrijemenu. Svemu, samo ne onome \u0161to zaista mo\u017ee biti ozbiljno.<\/p>\n
A mo\u017edani udar ne dolazi uvijek dramati\u010dno, kao u filmovima. Nekad do\u0111e tiho. Malo po malo. I ba\u0161 zato ga ne treba potcijeniti.<\/p>\n
Ovo je dio o kojem se mo\u017eda najmanje govori, a dosta je va\u017ean. Neki lijekovi ne bi trebalo da se piju na potpuno prazan \u017eeludac, dok neki mogu izazvati mu\u010dninu, nelagodu ili promjenu pritiska ako se uzmu bez dovoljno vode. Kafa dodatno mo\u017ee poja\u010dati lupanje srca, nemir ili dehidrataciju, posebno ako osoba ina\u010de malo pije te\u010dnosti.<\/p>\n
Ne zna\u010di to da stariji ljudi moraju zauvijek odustati od jutarnje kafe. Daleko od toga. Ali zna\u010di da bi trebalo obratiti pa\u017enju na redoslijed. Voda prvo. Terapija kako je propisao lije\u010dnik. Doru\u010dak ako je preporu\u010den. Kafa tek onda, ako je sve u redu i ako organizam to dobro podnosi.<\/p>\n
Meni je uvijek bilo fascinantno kako se ljudi lako naviknu na ne\u0161to \u0161to im ne prija, samo zato \u0161to je postalo ritual. Kao da je va\u017enije da jutro izgleda isto nego da tijelo bude mirno. A zapravo, jedno bez drugog te\u0161ko ide dugo.<\/p>\n
Ako starija osoba iznenada dobije slabost jedne strane tijela, ote\u017ean govor, iskrivljen osmijeh, smetnje s vidom, naglu zbunjenost ili jaku vrtoglavicu, to nije trenutak za \u010dekanje \u201cda pro\u0111e\u201d. To je trenutak za hitnu pomo\u0107. Kod mo\u017edanog udara vrijeme zaista zna\u010di mnogo.<\/p>\n
Postoji i ona tiha faza prije ve\u0107eg problema, kada tijelo \u0161alje sitne signale. Kratkotrajni gubitak ravnote\u017ee, neobi\u010dna pospanost, nejasan govor, iznenadna slabost u nogama, osje\u0107aj da je osoba \u201codsutna\u201d. Sve to mo\u017ee imati i druge uzroke, naravno, ali ne treba odmah slegnuti ramenima. Pogotovo ako je rije\u010d o starijoj osobi koja ve\u0107 ima dijagnoze.<\/p>\n
Nije lo\u0161e ni da uku\u0107ani obrati pa\u017enju na sitne promjene. Nekad ba\u0161 \u010dlan porodice prvi primijeti da neko govori sporije nego ina\u010de, da ispu\u0161ta \u010da\u0161u iz ruke ili da se \u010dudno pona\u0161a. Ljudi sami sebi \u010desto ne budu najpouzdaniji posmatra\u010di.<\/p>\n