Djetinjstvo bi trebalo biti sigurno mjesto, ali za mnoge ljude ono je bilo bojno polje. Mo\u017eda danas imate anksioznost, depresiju, probleme u odnosima ili stalni osje\u0107aj da s vama \u201cne\u0161to nije u redu\u201d, a ne mo\u017eete jasno objasniti za\u0161to. Kada se okrenete unazad, u djetinjstvu mo\u017eda vidite samo re\u010denicu: \u201cPa ni\u0161ta stra\u0161no se nije desilo, drugi su imali gore.\u201d I upravo tu po\u010dinje problem \u2013 ono \u0161to ste pre\u017eivjeli mo\u017eda nije bilo \u201cvidljivo nasilje\u201d, ali je bilo dovoljno da va\u0161u psihu trajno obilje\u017ei.<\/p>\n
Djetetov mozak je poput mokrog betona \u2013 sve \u0161to se na njega utisne dok je jo\u0161 mekan, kasnije se stvrdne u obrazce razmi\u0161ljanja, osje\u0107anja i pona\u0161anja. Ono \u0161to se desi izme\u0111u 0. i 18. godine:<\/p>\n
oblikuje na\u010din na koji vidimo sebe (vrijedan sam \/ bezvrijedan sam),
\ndefini\u0161e koliko vjerujemo drugima (svijet je siguran \/ svijet je opasan),
\npostavlja \u201ctermostat\u201d za emocije (smijem osje\u0107ati \/ moram potisnuti).<\/p>\n
WHO i brojna istra\u017eivanja o ACE (Adverse Childhood Experiences \u2013 \u0161tetna iskustva u djetinjstvu) pokazuju da ljudi s vi\u0161e traumatskih iskustava u djetinjstvu imaju puno ve\u0107u vjerovatno\u0107u da kasnije razviju anksioznost, depresiju, ovisnosti, hroni\u010dne bolesti pa \u010dak i kra\u0107i \u017eivotni vijek. Nije rije\u010d o slabom karakteru, ve\u0107 o biolo\u0161kim promjenama u mozgu i nervnom sistemu.<\/p>\n
Mnogi odrasli s anksiozno\u0161\u0107u i depresijom nisu do\u017eivjeli \u201cvelike\u201d traume, ali su odrasli u ku\u0107ama gdje su njihove emocije bile ignorisane, ismijavane ili ka\u017enjavane. To se zove emocionalno zanemarivanje.<\/p>\n
Kako je izgledalo tada<\/strong><\/p>\n Mo\u017eda ste \u010desto \u010duli re\u010denice:<\/p>\n \u201cMa ne glupiraj se, nije to ni\u0161ta.\u201d Umjesto da vas neko umiri, zagrlI i pomogne vam da razumijete svoje emocije, nau\u010dili ste da je osje\u0107ati \u2013 sramota.<\/p>\n Kakve tragove ostavlja danas<\/strong><\/p>\n U odrasloj dobi to se \u010desto pretvara u:<\/p>\n probleme s prepoznavanjem vlastitih emocija (\u201cne znam \u0161ta osje\u0107am, samo mi je te\u0161ko\u201d), Na van mo\u017ee izgledati da ste funkcionalni \u2013 imate posao, porodicu, obaveze \u2013 ali unutra vlada praznina, tuga i iscrpljenost. To je klasi\u010dan temelj za depresiju.<\/p>\n Ako ste odrastali uz roditelje koji su vas stalno kritikovali, uspore\u0111ivali s drugima ili poni\u017eavali pred drugima, vrlo je vjerovatno da danas \u017eivite s dubokim osje\u0107ajem da \u201cnikad niste dovoljno dobri\u201d.<\/p>\n
\n\u201cPrestani plakati ili \u0107u ti dati razlog za plakanje.\u201d
\n\u201cTi uvijek ne\u0161to dramatizuje\u0161.\u201d
\n\u201cNema\u0161 ti \u0161ta biti tu\u017ean, ima\u0161 krov nad glavom.\u201d<\/p>\n
\nstalno podcjenjivanje sebe (\u201cdrugi imaju gore, \u0161to se ja uop\u0107e \u017ealim\u201d),
\nte\u0161ko\u0107e u tra\u017eenju pomo\u0107i jer osje\u0107ate da \u201cnemate pravo\u201d na podr\u0161ku,
\nunutra\u0161nji glas kriti\u010dara koji vas neumorno napada.<\/p>\n2. Odrastanje uz stalnu kritiku i sramo\u0107enje<\/h3>\n