Postoji mnogo vrsta trauma koje ljudi prepoznaju i o kojima se otvoreno govori \u2013 fizi\u010dko nasilje, zlostavljanje ili siroma\u0161tvo. Me\u0111utim, jedna trauma je \u010desto nevidljiva, ne ostavlja o\u017eiljke na tijelu, ali duboko utiskuje trag u du\u0161i.<\/p>\n
To je emocionalno zanemarivanje u djetinjstvu. Odrasli koji su ga do\u017eivjeli \u010desto ne znaju imenovati \u0161to nije u redu s njihovim \u017eivotom, jer im ni\u0161ta \u201cstra\u0161no\u201d nije bilo u\u010dinjeno.<\/p>\n
Roditelji su ih mo\u017eda hranili, odijevali i \u0161kolovali, ali ono \u0161to su izostavili \u2013 emocionalna podr\u0161ka, toplina i validacija osje\u0107aja \u2013 ostavilo je rane jednako bolne kao i svaka druga trauma.<\/p>\n
U nastavku donosimo dublji pogled na sedam znakova koji otkrivaju da ste mo\u017eda u djetinjstvu bili emocionalno zanemareni, kao i razmi\u0161ljanja o tome kako se nositi s tim iskustvima.<\/p>\n
Jedan od naj\u010de\u0161\u0107ih simptoma emocionalnog zanemarivanja jest osje\u0107aj praznine. To nije obi\u010dna dosada ili prolazna tuga, ve\u0107 duboki, te\u0161ko obja\u0161njivi osje\u0107aj da ne\u0161to nedostaje.<\/p>\n
Ljudi ga \u010desto opisuju kao \u201crupu u prsima\u201d ili \u201cte\u017einu u \u017eelucu\u201d. Taj osje\u0107aj se javlja i nestaje, ali uvijek ostavlja dojam da \u017eivot nije potpun.<\/p>\n
Psiholozi obja\u0161njavaju da se praznina javlja zato \u0161to dijete nije nau\u010dilo kako prepoznati i izraziti svoje emocije. Kada roditelji ignoriraju djetetove osje\u0107aje, ono nau\u010di da emocije nisu va\u017ene, pa ih potiskuje. Odrasla osoba tada gubi vezu s vlastitim unutarnjim svijetom i osje\u0107a se nepotpuno.<\/p>\n
Normalno je da ljudi ponekad trebaju podr\u0161ku \u2013 prijatelja, partnera ili obitelj. Me\u0111utim, osobe koje su emocionalno zanemarene u djetinjstvu \u010desto osje\u0107aju strah ili sram kada se oslanjaju na druge. Oni vjeruju da \u0107e biti odbijeni ili da njihova potreba nije legitimna.<\/p>\n
Taj obrazac se razvija jer su kao djeca nau\u010dili da njihovi osje\u0107aji i potrebe nisu bili do\u010dekani s razumijevanjem. Roditelji su mo\u017eda govorili: \u201cNemoj biti pla\u010dljiv\u201d ili \u201cSna\u0111i se sam\u201d. Kao posljedica, odrasla osoba osje\u0107a ogromnu nelagodu kada se na\u0111e u situaciji da treba pomo\u0107 \u2013 kao da tra\u017eenje podr\u0161ke ugro\u017eava njezin identitet.<\/p>\n
Osobe koje su odrastale bez emocionalne podr\u0161ke \u010desto nemaju jasnu sliku o sebi. Te\u0161ko im je prepoznati vlastite snage, ciljeve i vrijednosti. Umjesto da znaju \u0161to \u017eele, \u010desto osje\u0107aju zbunjenost i nesigurnost.<\/p>\n
Dijete koje nikada nije \u010dulo rije\u010di: \u201cPonosan\/na sam na tebe\u201d ili \u201cVidim da ti je te\u0161ko\u201d odrasta s uvjerenjem da njegove misli i osje\u0107aji nemaju zna\u010daj. U odrasloj dobi, to mo\u017ee dovesti do toga da osoba stalno sumnja u sebe, tra\u017ei potvrdu izvana i boji se donositi odluke.<\/p>\n
Jedan od paradoksa emocionalnog zanemarivanja jest da ovakvi ljudi \u010desto imaju ogromnu empatiju za druge, ali gotovo nikakvu za sebe. Oni \u0107e rado saslu\u0161ati prijatelja, pomo\u0107i kolegi ili se brinuti o partneru, ali vlastite probleme smatraju bezvrijednima ili sramotnima.<\/p>\n
To se doga\u0111a jer su kao djeca nau\u010dili da njihovi osje\u0107aji nisu va\u017eni. Stoga se prema sebi odnose strogo, s malo razumijevanja i oprosta. Kada pogrije\u0161e, skloni su samokritici, a rijetko sebi ka\u017eu: \u201cU redu je, dao\/la si sve od sebe.\u201d<\/p>\n