Jednom davno, prije samog ro\u0111enja, odabrala si ba\u0161 njega.<\/p>\n
S kojim je no\u0107 kratka za sve ono \u0161to jedno drugom \u017eelite re\u0107i.<\/p>\n
\u010cija te du\u0161a miluje ne dodiruju\u0107i te.<\/p>\n
Koji u tebe vjeruje i tjera te da povjeruje\u0161 u sebe onda kada u sebe vjere nema\u0161. Ka\u017ee da si bitna. Njemu i cijelom svijetu.<\/p>\n
Poznat \u0107e\u0161 ga po du\u0161i koja treperi i sjaju u oku koji zaiskri kad se pojavi\u0161. Po zagrljaju toliko \u010dvrstom kao da \u0107e\u0161 mu kliznuti kroz prste.<\/p>\n
Od prvog susreta u ovom svijetu vi\u0161e ni\u0161ta ne\u0107e biti samo crno ili bijelo. Ve\u0107 cijeli spektar tonova, svaki s novim osmijehom. Novom rije\u010dju. Novim dahom.<\/p>\n
Trebat \u0107e\u0161 ga kao zrak bez kojeg ne mo\u017ee\u0161. Na \u010diji nedostatak se ne mo\u017ee\u0161 navi\u0107i. Bolno. Napola di\u0161u\u0107i.<\/p>\n
Ne gradi \u017eivot bez onoga koga si odabrala jednom davno prije samog ro\u0111enja. Jer bez njega bit \u0107e sli\u010dan kuli od karata koja se dahom mo\u017ee sru\u0161iti. Ili samo jednim njegovim zagrljajem. Osmijehom. Laganim kao svitanje.<\/p>\n
To je onaj s kojim ti je dovoljno samo da bude\u0161. I da ne morate ba\u0161 ni\u0161ta. Jer ste predodre\u0111eni za vje\u010dnost i ljubav koja vam zbunjuje razum. U koju se ni\u0161ta smisleno ne uklapa. A ve\u0107i smisao od toga ne vidi\u0161.<\/p>\n
Zbog njega ti um izgleda kao najgori mu\u010ditelj. A srce stvara najljep\u0161e note. I raste izvan granica pojmljivog. Du\u0161a ti titra isto kao prvi put kad ste se sreli i dotakli. \u010cak i deset\u2026 dvadeset godina kasnije. Isto, ba\u0161 svaki put.<\/p>\n
Poznat \u0107e\u0161 ga po ljubavi. Jer raste\u0161 kad ti pri\u0111e. I \u010dini da se osje\u0107a\u0161 voljenom, \u010dak i kada ti to ne kazuje. Dok toga jo\u0161 ni sam svjestan nije.<\/p>\n
Vrijedna si ljubavi. One koja gradi tvr\u0111ave. Leti preko planina. Koja \u010dini da planeta bude divno mjesto za disanje u dvoje.<\/p>\n
Ne pristaj na manje od toga. Ni zbog vremena koje prolazi. Ljudi koji ti govore da ti izmi\u010de. Zluradih pogleda i govorkanja. Osje\u0107aja da mu nisi dorasla. Ili ma \u010dega drugog.<\/p>\n
Jer ste se dogovorili odavno\u2026 jo\u0161 prije ro\u0111enja. Da \u0107ete stazom jedno kraj drugog hodati. I upijati svjetlost kao jedno bi\u0107e.<\/p>\n
Za to vrijedi \u017eivjeti. I disati.<\/p>\n
Autor: Tatjana Kulja\u010da \u2013 Dvije du\u0161e<\/strong>
\nIzvor teksta: https:\/\/tatjanakuljaca.me\/2016\/01\/19\/dvije-duse\/<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"