Anksioznost je danas jedna od naj\u010de\u0161\u0107ih psihi\u010dkih pote\u0161ko\u0107a kod djece i odraslih. I dok mnogi njezine simptome prepoznaju tek u odrasloj dobi \u2013 poput stalne zabrinutosti, osje\u0107aja nesigurnosti, napetosti, nemogu\u0107nosti opu\u0161tanja ili napada panike \u2013 korijeni anksioznosti vrlo \u010desto se\u017eu duboko u djetinjstvo. I to ne zbog jednog traumati\u010dnog doga\u0111aja, ve\u0107 zbog svakodnevnih, naizgled bezazlenih situacija koje djeca pro\u017eivljavaju u interakciji s roditeljima.<\/p>\n
Roditelji, naravno, ne \u017eele na\u0161tetiti svojoj djeci. No, \u010dak i u najboljoj namjeri, odre\u0111eni obrasci pona\u0161anja mogu u djetetu posijati sjeme nesigurnosti, srama, straha ili osje\u0107aja da nije dovoljno dobro \u2013 \u0161to su upravo temeljni uzroci anksioznosti.<\/p>\n
Prema psiholozima, \u010detiri su glavna problema iz djetinjstva koji \u010desto vode do anksioznosti, a devet od deset roditelja (\u010dak i nesvjesno) svakodnevno ponavlja ove pogre\u0161ke.<\/p>\n
1. Pretjerana kontrola<\/strong> Iako kontrola \u010desto proizlazi iz \u017eelje da se dijete za\u0161titi, dugoro\u010dno mo\u017ee imati potpuno suprotan u\u010dinak \u2013 dijete po\u010dinje sumnjati u svoje sposobnosti, razvija strah od pogre\u0161aka i stvara uvjerenje da bez nadzora ne mo\u017ee uspjeti. Taj strah s godinama prerasta u anksioznost jer svaka nova situacija u odrasloj dobi djeluje prevelika, prekomplicirana i preopasna.<\/p>\n 2. Oduzimanje prava na emocije<\/strong> Djeca koja u\u010de potiskivati emocije, kasnije imaju problema s prepoznavanjem i izra\u017eavanjem vlastitih osje\u0107aja. Umjesto da se suo\u010de s emocijom, oni je \u201cgutaju\u201d \u2013 \u0161to dovodi do unutarnje napetosti i, dugoro\u010dno, anksioznosti.<\/p>\n 3. Perfekcionizam nametnut od roditelja<\/strong> Svaka gre\u0161ka za njih postaje prijetnja. To stvara ogroman pritisak i dovodi do kroni\u010dne anksioznosti. Umjesto da poku\u0161aju, nau\u010de i pogrije\u0161e, djeca po\u010dinju izbjegavati izazove iz straha da ne\u0107e ispuniti o\u010dekivanja.<\/p>\n 4. Nedostatak emocionalne dostupnosti<\/strong> Djeca koja ne osje\u0107aju da ih roditelji vide, \u010duju i prihva\u0107aju, \u010desto razvijaju osje\u0107aj nesigurnosti i straha od napu\u0161tanja. Ova rana nesigurna privr\u017eenost vrlo je \u010dest temelj anksioznih poreme\u0107aja u odrasloj dobi.<\/p>\n Kako roditelji svakodnevno nesvjesno poti\u010du anksioznost<\/strong><\/p>\n Gotovo svi roditelji, barem povremeno, \u010dine neke od navedenih pogre\u0161aka. Neki primjeri svakodnevnog pona\u0161anja koje mo\u017ee pridonijeti anksioznosti kod djece uklju\u010duju:<\/p>\n Previ\u0161e ispravljanja i \u201cpopravljanja\u201d dje\u010djih odgovora ili postupaka (\u201cNe tako, daj da ti poka\u017eem kako se to radi\u201d).<\/p>\n Kori\u0161tenje srama ili krivnje kao odgojnih alata (\u201cZar te nije sram?\u201d, \u201cKako si to mogao u\u010diniti?\u201d).<\/p>\n Uspore\u0111ivanje s drugom djecom (\u201cPogledaj kako tvoja sestra to lijepo napravi, a ti\u2026?\u201d).<\/p>\n Zanemarivanje emocija (\u201cAjde, nije to ni\u0161ta, nemoj cmizdriti.\u201d).<\/p>\n Pretjerana zabrinutost (\u201cPazi! Nemoj pasti!\u201d, \u201cNemoj se igrati tamo, mo\u017ee\u0161 se ozlijediti!\u201d).<\/p>\n O\u010dekivanje savr\u0161enstva (\u201cPetica je dobra, ali mogla si i bolje.\u201d).<\/p>\n Nedostatak vremena za slu\u0161anje i iskrenu komunikaciju.<\/p>\n Kritiziranje umjesto ohrabrivanja.<\/p>\n Nepriznavanje vlastitih pogre\u0161aka pred djetetom, \u0161to djetetu stvara la\u017enu sliku da mora biti besprijekorno.<\/p>\n
\nRoditelji koji imaju potrebu kontrolirati svaki aspekt djetetova \u017eivota, od na\u010dina obla\u010denja do toga kako pi\u0161e doma\u0107u zada\u0107u, mogu razviti u djetetu osje\u0107aj da nije sposobno donositi vlastite odluke.<\/p>\n
\nKoliko ste puta \u010duli (ili mo\u017eda i rekli) re\u010denice poput: \u201cNemoj plakati, nije to ni\u0161ta stra\u0161no\u201d, \u201cPrestani se ljutiti bez razloga\u201d, ili \u201cTi si preosjetljiv\/a.\u201d? Takve poruke, premda \u010desto izre\u010dene u najboljoj namjeri, djetetu \u0161alju poruku da su njegove emocije neva\u017ene, neprimjerene ili \u010dak sramotne.<\/p>\n
\nRoditelji koji imaju visoka o\u010dekivanja i stalno ukazuju na pogre\u0161ke, \u010desto nesvjesno \u0161alju poruku da ljubav i prihva\u0107anje ovise o postignu\u0107u. Djeca tada razvijaju uvjerenje da vrijede samo ako su najbolja \u2013 u \u0161koli, sportu, pona\u0161anju.<\/p>\n
\nRoditelji koji su emocionalno distancirani, bilo zbog stresa, preoptere\u0107enosti ili vlastitih nerazrije\u0161enih trauma, ostavljaju djecu bez klju\u010dne emocionalne sigurnosti.<\/p>\n