Autizam je godinama bio pogre\u0161no shva\u0107en, zanemarivan, pa \u010dak i stigmatiziran. Danas, me\u0111utim, broj djece s dijagnozom iz spektra autizma raste tolikom brzinom da se mnogi pitaju \u2013 doga\u0111a li se prava epidemija ili smo kona\u010dno nau\u010dili prepoznavati i razumjeti ovu slo\u017eenu neurolo\u0161ku razli\u010ditost?<\/p>\n
\u0160okantna statistika \u2013 \u0161to stoji iza brojki?<\/strong><\/p>\n Prije tridesetak godina autizam se smatrao rijetko\u0161\u0107u. Dijagnosticirao se u otprilike 1 od 1.000 djece. Danas, u nekim zemljama svijeta, brojke su zapanjuju\u0107e \u2013 \u010dak 1 od 31 djeteta ima dijagnozu iz autisti\u010dnog spektra.<\/p>\n S obzirom na takav porast, zabrinutost javnosti raste, a istovremeno i broj pitanja: \u0160to je dovelo do ovakvog skoka? Jesmo li zaista svjedoci porasta samog poreme\u0107aja, ili se samo promijenilo na\u0161e razumijevanje i pristup?<\/p>\n Stru\u010dnjaci tvrde da odgovor nije jednostavan, ali klju\u010dne promjene le\u017ee upravo u pove\u0107anoj svijesti, boljoj edukaciji zdravstvenih i odgojno-obrazovnih djelatnika, kao i \u0161irenju dijagnosti\u010dkih kriterija.<\/p>\n Autizam se danas prepoznaje ve\u0107 u dojena\u010dkoj dobi \u2013 ponekad ve\u0107 sa 12 mjeseci \u2013 a roditelji i pedijatri sve \u010de\u0161\u0107e reagiraju \u010dim primijete znakove atipi\u010dnog razvoja.<\/p>\n \u0160to je zapravo autizam?<\/strong><\/p>\n Autizam nije bolest, nije kazna, nije poreme\u0107aj koji \u201cdolazi izvana\u201d. Rije\u010d je o uro\u0111enom neurolo\u0161kom stanju koje utje\u010de na na\u010din na koji osoba komunicira, do\u017eivljava svijet i interpretira dru\u0161tvene interakcije.<\/p>\n Zbog toga se i koristi izraz \u201cautisti\u010dni spektar\u201d, jer svaka osoba s autizmom je jedinstvena \u2013 neki imaju blage te\u0161ko\u0107e i izvanredne sposobnosti, dok se drugi suo\u010davaju s izra\u017eenim komunikacijskim i razvojnim izazovima.<\/p>\n Va\u017eno je razumjeti da autizam ne uzrokuju cjepiva, lo\u0161e roditeljstvo, prehrana, niti \u201cekrani\u201d. Iako su ranije te teorije bile \u0161iroko rasprostranjene \u2013 osobito ona o povezanosti cjepiva s autizmom \u2013 brojne ozbiljne znanstvene studije su ih u potpunosti opovrgle.<\/p>\n Uzroci i faktori rizika<\/strong><\/p>\n Stru\u010dnjaci vjeruju da kombinacija genetskih i okoli\u0161nih faktora utje\u010de na razvoj autizma. Na primjer, starija dob roditelja, infekcije u trudno\u0107i, komplikacije tijekom poroda, prerano ro\u0111enje, te izlo\u017eenost odre\u0111enim lijekovima mogu pove\u0107ati rizik. Me\u0111utim, va\u017eno je naglasiti \u2013 ti faktori ne uzrokuju autizam direktno, ve\u0107 mogu samo doprinijeti njegovoj pojavi kod djeteta koje je genetski predisponirano.<\/p>\n Autizam se ne \u201cdoga\u0111a\u201d jer su roditelji pogrije\u0161ili. To je va\u017eno ponavljati jer osje\u0107aj krivnje jo\u0161 uvijek proganja mnoge obitelji.<\/p>\n