Ruzmarin je biljka koju gotovo svi prepoznaju po prepoznatljivoj, aromati\u010dnoj noti koja oboga\u0107uje mnoga jela. Osim kulinarske vrijednosti, poznat je i po ljekovitim svojstvima, dekorativnom izgledu i otpornosti. Me\u0111utim, mnogi koji ga gaje kod ku\u0107e primje\u0107uju da biljka s vremenom po\u010dne da slabi, gubi boju ili potpuno ugine. Pa kako to da nekim ljudima ruzmarin uspijeva godinama, \u010dak i deceniju?<\/p>\n
Odgovor le\u017ei u jednostavnoj, ali \u010desto zanemarenoj praksi koju iskusni vrtlari koriste bez mnogo pompe. Tajna dugovje\u010dnog, jakog i bujnog ruzmarina jeste \u2013 pravovremeno orezivanje i dohrana pepelom.<\/p>\n
Ruzmarin, iako \u017eilav, nije biljka koja voli zapu\u0161tenost. Ako se zanemari, brzo \u0107e se pretvoriti u drvenastu, rijetku i be\u017eivotnu masu. Klju\u010d zdravog rasta je podsticanje grmolikog oblika, a to se posti\u017ee redovnim orezivanjem \u2013 ali uz pravi dodatak koji ga hrani.<\/p>\n
Taj dodatak je drveni pepeo \u2013 prirodan, besplatan i pun kalijuma, koji ja\u010da \u0107elijske zidove biljke i omogu\u0107ava bolji razvoj. Pepeo iz pe\u0107i ili ro\u0161tilja (bez hemikalija i plastike!) oboga\u0107uje tlo i poma\u017ee ruzmarinu da razvije sna\u017eno korijenje i gustu, zdravu strukturu.<\/p>\n
Na\u010din primjene je jednostavan: malo pepela pospite po zemlji oko biljke, a zatim zalijte. Ovaj postupak radite svaka dva do tri mjeseca, ali u malim koli\u010dinama \u2013 previ\u0161e pepela mo\u017ee poremetiti pH vrijednost tla.<\/p>\n
No, orezivanje je ono \u0161to pravi razliku izme\u0111u biljke koja pre\u017eivi sezonu i one koja traje vi\u0161e od deset godina. Kada se ruzmarin orezuje, biljka dobija signal da mora razvijati nove grane, pa se zgu\u0161njava i postaje otpornija na bolesti, su\u0161u i o\u0161trije vremenske uslove.<\/p>\n
Prvo orezivanje treba uraditi kada biljka dostigne visinu od oko 20 cm. Uklanjaju se vrhovi, ne vi\u0161e od jedne tre\u0107ine ukupne visine. Taj proces se ponavlja nekoliko puta godi\u0161nje, posebno u prolje\u0107e i kasno ljeto. Na taj na\u010din se podsti\u010de obnavljanje i ja\u010danje.<\/p>\n
Jo\u0161 jedna va\u017ena stvar: ruzmarin ne voli stagnaciju vode. Ako je zemlja previ\u0161e vla\u017ena, korijen po\u010dinje da truli. Zato mu je potrebna propusna zemlja i dobra drena\u017ea. Saksije s drena\u017enim rupama su obavezne ako ga gajite u zatvorenom prostoru.<\/p>\n
Ruzmarin voli sunce. I to puno sunca. Ako ga dr\u017eite u polusjeni, biljka mo\u017ee pre\u017eivjeti, ali ne\u0107e biti ni pribli\u017eno bujna kao kada ima barem \u0161est sati direktnog svjetla dnevno. Zato ga stavite uz prozor okrenut ka jugu, balkon, terasu ili dvori\u0161te.<\/p>\n
Sastojci potrebni za dugotrajan ruzmarin:
\nDrveni pepeo (bez aditiva)
\nO\u0161tar ba\u0161tenski makaz za orezivanje
\nSaksija sa drena\u017eom ili zemlji\u0161te s dobrim oticanjem vode
\nSun\u010dana pozicija
\nUmjerena, ali redovna njega<\/p>\n
Ako se biljka gaji u saksiji, preporu\u010duje se presa\u0111ivanje svake dvije do tri godine. Ne mora to biti velika promjena \u2013 dovoljno je da se zamijeni dio zemlje i o\u010disti korijenje. Time se izbjegava zbijenost i omogu\u0107ava biljci da lak\u0161e upija hranljive materije.<\/p>\n
Jo\u0161 jedna tajna profesionalnih vrtlara jeste povremeno oro\u0161avanje ruzmarina, posebno u toplim mjesecima. Na taj na\u010din se \u010duva vla\u017enost oko listova bez pretjeranog zalivanja korijena.<\/p>\n