Svaki roditelj \u017eeli najbolje za svoje dijete \u2013 to je prirodno i instinktivno. Me\u0111utim, u \u017eelji da im osiguraju sretan i bezbri\u017ean \u017eivot, mnogi roditelji nesvjesno \u010dine pogre\u0161ke koje vode do toga da dijete postane nezahvalno, razma\u017eeno i nesposobno nositi se s izazovima stvarnog svijeta.<\/p>\n
Umjesto da odgajaju odgovornu i empati\u010dnu osobu, bri\u017eni roditelji ponekad stvaraju djecu koja uzimaju sve zdravo za gotovo i o\u010dekuju da im se sve servira na pladnju.<\/p>\n
Kako dolazi do toga? Koje su to kobne gre\u0161ke koje bri\u017eni roditelji naj\u010de\u0161\u0107e \u010dine?<\/strong><\/p>\n 1. Prekomjerno uga\u0111anje i ispunjavanje svake \u017eelje<\/strong><\/p>\n Roditelji koji djetetu nikada ne ka\u017eu \u201ene\u201c i ispunjavaju svaku njegovu \u017eelju \u010dine mu medvje\u0111u uslugu. Djeca koja nikada ne osjete frustraciju ili odbijanje postaju nestrpljiva i zahtjevna. Ako dijete zna da \u0107e uvijek dobiti ono \u0161to \u017eeli \u2013 bilo da se radi o igra\u010dki, slatki\u0161u ili najnovijem mobitelu \u2013 ono ne\u0107e razviti osje\u0107aj zahvalnosti.<\/p>\n Zahvalnost dolazi iz razumijevanja da stvari nisu zajam\u010dene i da je potrebno truditi se za ono \u0161to \u017eelimo. Ako roditelji sve osiguraju unaprijed, dijete nema priliku nau\u010diti koliko je va\u017eno cijeniti ono \u0161to ima.<\/p>\n 2. Nedostatak granica i odgovornosti<\/strong><\/p>\n Mnogi roditelji izbjegavaju postavljati pravila i granice jer \u017eele da dijete bude sretno. No, odrastanje bez granica mo\u017ee dovesti do toga da dijete postane egocentri\u010dno i nesvjesno potreba drugih ljudi. Kada roditelji ne inzistiraju na ku\u0107nim obavezama, dijete ne razvija osje\u0107aj odgovornosti i ne shva\u0107a da svi u obitelji trebaju doprinositi.<\/p>\n Na primjer, ako dijete nikada ne mora pospremiti svoju sobu, postaviti stol ili pomo\u0107i u ku\u0107anskim poslovima, ono ne\u0107e nau\u010diti cijeniti trud koji drugi ula\u017eu kako bi mu \u017eivot bio lak\u0161i.<\/p>\n 3. Preza\u0161ti\u0107ivanje i spre\u010davanje suo\u010davanja s posljedicama<\/strong><\/p>\n Roditelji koji \u017eele za\u0161tititi dijete od svake neugodne situacije \u2013 bilo da se radi o sukobu s prijateljima, lo\u0161oj ocjeni ili neuspjehu u sportu \u2013 oduzimaju mu priliku da nau\u010di va\u017ene \u017eivotne lekcije. Kada roditelji uvijek interveniraju i rje\u0161avaju probleme umjesto djeteta, ono ne razvija otpornost ni sposobnost suo\u010davanja s izazovima.<\/p>\n Dijete koje nikada nije iskusilo neuspjeh ili te\u0161ko\u0107u ne\u0107e cijeniti trud koji je potreban za postizanje ciljeva. Umjesto toga, o\u010dekivat \u0107e da \u0107e roditelji uvijek biti tu da ga za\u0161tite i rije\u0161e probleme umjesto njega.<\/p>\n 4. U\u010denje djeteta da je ono centar svijeta<\/strong><\/p>\n Roditelji koji stalno nagla\u0161avaju djetetovu posebnost, bez poticanja empatije i po\u0161tovanja prema drugima, riskiraju odgojiti osobu koja vjeruje da joj svi ne\u0161to duguju.<\/p>\n Primjerice, ako roditelji uvijek opravdavaju lo\u0161e pona\u0161anje svog djeteta rije\u010dima \u201eon\/ona je samo dijete\u201c ili \u201emoje dijete je najbolje\u201c, ono ne\u0107e nau\u010diti kako se nositi s kritikom ili prihvatiti odgovornost za svoje postupke. Takva djeca \u010desto odrastaju s uvjerenjem da su superiorna u odnosu na druge, \u0161to mo\u017ee dovesti do nedostatka zahvalnosti i empatije.<\/p>\n