Drago J., iako je ro\u0111en 1948. godine, ponovo je po\u010deo da postoji tek 2007. godine.<\/p>\n
Naime, sve do marta te godine Draga je majka Veronika skrivala od svijeta. Zaklju\u010dan u sobi, sa re\u0161etkama na prozoru, Drago je \u017eivio vi\u0161e od pola vijeka. Da apsurd bude ve\u0107i, ku\u0107a strave bila je tek nekoliko stotina metara udaljena od bijelomanastirskog Centra za socijalni rad.<\/p>\n
Pri\u010da o Dragu, koji je \u017eivot proveo u ku\u0107nom zatvoru, bez ikakvog kontakta s spoljnim svijetom, prije 16 godina je potresla Baranju i \u010ditavu Hrvatsku.<\/p>\n
U ku\u0107i, u Ulici Vladana Desnice, u Bijelom Manastiru, na broju 26, \u201cnevidljivi \u010dovjek\u201d proveo je 59 godina svog \u017eivota.<\/p>\n
Svi su zaboravili, ili nisu ni znali da Drago postoji.<\/p>\n
Ju\u010der je Balkan obi\u0161la fotografija ku\u0107e u kojoj je provodio dane. Dragu nikada nije vidjela \u010dak ni supruga njegovog brata, iako su prvih godina braka \u017eivjeli na istom ku\u0107nom broju i dijelili dvori\u0161te.<\/p>\n
Ukratko, gotovo \u0161est decenija, nesre\u0107ni \u010dovjek zapravo nije postojao, jer za njega niko, osim par \u010dlanova njegove porodice, nije znao. Nije se igrao s vr\u0161njacima, nije slavio ro\u0111endane, nije i\u0161ao u \u0161kolu.<\/p>\n
Drago nije izlazio iz ku\u0107e, u\u017eivao u toplini sunca, osjetio vjetar na licu, udisao svje\u017e vazduh. Bio je 24 sata, 7 dana u nedjelji, zatvoren u \u010detiri zida svoje male sobe.<\/p>\n
Jedini prozor, na toj sobi tuge, gledao je na dvori\u0161te i bio je, poput zatvorskog, osiguran re\u0161etkama, koje su bile postavljene na sve prozore ku\u0107e strave, izgra\u0111ene po\u010detkom pro\u0161log vijeka.<\/p>\n
Iz male sobe, koja je bila \u010ditav Dragin svijet, nije se moglo direktno iza\u0107i. Put, prema izlazu u dvori\u0161te, vodio je kroz kuhinju, u kojoj je spavala njegova majka. Vrata te sobe preko dana su uvijek bila zaklju\u010dana. Tek uve\u010der bi bila privremeno otvorena.<\/p>\n
Nije znao \u010demu slu\u017ei kupatilo, kom\u0161ije nisu znale da postoji<\/p>\n
Majka Veronika ga je, naime, tek pod okriljem mraka, pu\u0161tala u kuhinju. Slu\u010dajni prolaznici bi, u prostoriji u kojoj je gorjelo svjetlo, tada vidjeli siluetu mu\u0161karca.<\/p>\n
Tek nakon \u0161to je 2007, tada 59-godi\u0161nji Drago, ponovo ro\u0111en, ovaj nesre\u0107ni \u010dovjek je ponovo po\u010deo da postoji i za sistem. Posredstvom Centra za socijalni rad, smje\u0161ten je u hraniteljsku porodicu, kod Valerije Mori\u0107, u Kne\u017eevim Vinogradima. Kod odabira hranitelja, jedan od osnovnih uslova bio je da nova porodica nesre\u0107nog Draga zna ma\u0111arski, jedini jezik koji je ikada \u010duo i na kojem mu se majka obra\u0107ala. Hrvatski nije razumio, a po rije\u010dima hraniteljke, nije mogao razumjeti ni \u010ditave re\u010denice, nego samo rije\u010di, poput do\u0111i i sjedi.<\/p>\n
Tog dana kada je iza\u0161ao iz zato\u010deni\u0161tva Drago se drhtavom rukom pridr\u017eavao za zid, polako iza\u0161ao iz ku\u0107e, nakratko zastao, a onda krenuo do od\u0161krinutih dvori\u0161nih vrata.<\/p>\n
Nije se osvrtao, pro\u0161ao je i kroz njih te, poprili\u010dno umoran, sjeo na klupu uz ulicu, izme\u0111u dvije \u017eene. U Ulici 8. marta u Kne\u017eevim Vinogradima kraj Bijelog Manastira nastao je muk. Svi su zastali, a niz lice su im krenule suze nevjerice i radosti.<\/p>\n
\u2013 Tek u\u010di hodati. A prihvatio je do sada samo nas uku\u0107ane, dva mu\u0161karca koji su odnedavno s njim u sobi, psa i na\u0161u ma\u010dku. Jo\u0161 da imamo invalidska kolica \u2013 po\u017eeljela je tada sre\u0107na Valerija.<\/p>\n
Za\u0161to je porodica bolesnog Dragu osudila na strogu kaznu ku\u0107nog zatvora, da li su ga se sramili ili su se pribojavali njegovog nepredvidivog pona\u0161anja, tu su tajnu Dragini roditelji odnijeli sa sobom u grob, prenosi Kurir.<\/p>\n
hayat<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"