\u010cuveni psihijatar Vladeta Jeroti\u0107 otkriva da li je gore da dijete bude razma\u017eeno ili da roditelji budu previ\u0161e strogi \u2013 koji je ispravan na\u010din vaspitavanja!<\/p>\n
U dru\u0161tvu \u010desto mo\u017eemo primijetiti podjele na popustroljive i previ\u0161e stroge roditelje, kao i na razma\u017eenu i disciplinovanu djecu. Kao i u svemu, tako i u vaspitavanju svaka krajnost ne donosi najbolje plodove. Kada su pitali profesora i \u010duvenog srpskog psihijatra dr Vladetu Jeroti\u0107a da li je \u0161tetnije da dijete bude razma\u017eeno ili da roditelji budu previ\u0161e strogi, evo kakve odgovore i savjete je dao:<\/p>\n
\u201cJa nisam roditelj, pa moram paziti \u0161ta govorim jer nije svejedno da li o djeci govori onaj ko ih ima troje, \u010detvoro ili onaj koji nema nijedno. Sa svojom suprugom bio sam u sre\u0107nom braku 38 godina, ali djece nismo imali. Ipak, 40 godina sam radio sa djecom, kao psihijatar i psihoterapeut. Psihijatriju sam zavr\u0161io u Beogradu, a psihoterapiju u \u0160vajcarskoj.<\/p>\n
Roditelji i ka\u017enjavanje\u2026<\/p>\n
To je mnogima naizgled prosto i ne\u0107u ja da se obru\u0161avam na roditelje kad to nisam. \u010culi ste, mo\u017eda za turske tu\u0161eve. Turski tu\u0161evi su, izvorno, hladna i vru\u0107a voda naizmjeni\u010dno. U psihologiji oni imaju simboli\u010dko zna\u010denje i posebno su bili prisutni u ranijim vremenima, u patrijarhalnom dru\u0161tvu. Otac strog, prestrog, vi\u010de, tu\u010de, sinove naro\u010dito. I ja sam dobijao batine od svog oca. Majka nje\u017ena, osje\u0107ajna, pa kad otac istu\u010de i iza\u0111e iz ku\u0107e, majka tje\u0161i, privija dijete uz sebe, nudi slatko i utjehu. To ni\u0161ta ne valja. Dijete ne mo\u017ee pravilno da se razvija u okru\u017eenju gdje jedan roditelj radi na jedan na\u010din, drugi roditelj na drugi na\u010din. A to je nekad tako bilo i u preko 90% porodica.<\/p>\n
A \u0161ta ka\u017eu psiholozi, kako je ispravno? Umjereno strogi i otac i majka, umjereno blagi i otac i majka. To je jedini ispravan i dobar na\u010din vaspitavanja.<\/p>\n
Jo\u0161 jedan problem je i ucjenjivanje djece kojem pribjegavaju mnogi roditelji. Ako bude\u0161 dobar, dobi\u0107e\u0161 to i to. Ako ne bude\u0161 dobar, \u010deka te kazna. Opominje te majka tri puta, ti opet radi\u0161 kako ne valja.<\/p>\n
Sad, neki od vas \u0107e sigurno re\u0107i \u2013 pa \u0161ta? Nadam se ne veliki broj vas. Re\u0107i \u0107ete, to su svi radili, i nekad i sad. Dijete od 3, 4, 5 godina \u0161ta mo\u017ee da razumije? E, tu smo na prekretnici shvatanja.<\/p>\n
Profesor doktor \u017darko Trebje\u0161anin, na\u0161 ugledni psiholog, doktorirao je na patrijarhalnom vaspitanju srpske djece. I znate \u0161ta je otkrio? I kod obrazovanih i kod neobrazovanih roditelja, djece je u patrijarhalnog dru\u0161tvu smatrano za beslovesno bi\u0107e. Ono koje se ra\u0111a kao prazna tabla koju ispisujemo. Sad su i psiholozi tu malo popustili, pa ka\u017eu do kraja pete godine je formirana psihi\u010dka struktura \u010dovjeka. Karakter je gotov. A zaklju\u010dci iz toga bi mogli da budu krajnje pesimisti\u010dni, ali nisu. Zato \u0161to postoji Bo\u017eja milost i postoji uro\u0111eni princip JA, veliko otkri\u0107e po\u010detka 20. vijeka \u2013 dijete se ne ra\u0111a kao neispisana tabla, to \u0107e vam svaka babica pri zdravom poro\u0111aju re\u0107i da se ve\u0107 bebe razlikuju.<\/p>\n
A inteligencija? Ona nije do kraja raspravljena u psihologiji. Po ve\u0107ini je i ona uro\u0111ena, jer isti rezultat ostvari\u0161 i sa 20 i 50. Pa kako to? Tako \u0161to mi uve\u0107avamo samo svoja znanja. Danas su mladi ljudi informisani. Dobro, ne mo\u017eete bez toga. Ali ako informacije ne pre\u0111u u znanje, a znanje u saznanje, d\u017eaba im informacije. Ni\u010demu ne vrede, ako kvantitet informacija ne pre\u0111e u kvalitet. Tek je saznanje kvalitet i po\u010detak sazrevanja \u010dovjeka na psiholo\u0161kom putu. \u010cak ne ni znanje. Bo\u017ee, koliko ima ljudi koji mnogo znaju, a ni\u0161ta im to ne vredi, ni njima ni njihovoj okolini.<\/p>\n
Dakle, rekao sam malopre, do 5. godine gotova je psihi\u010dka struktura. Jadni roditelji\u2026 Ba\u0161 mi je \u017eao da to moram da im ka\u017eem\u2026 A do 5. godine treba da su s djecom u ljubavi velikoj. Bar do pete. \u010cak ni poslije nema toliko tragova, ako je prvih 5 godina bilo ljubavi oca i majke. Dijete upije sve to. A ve\u0107 sam pomenuo princip JA. Svako dijete se ra\u0111a sa razli\u010ditom ja\u010dinom principa JA. Kako druga\u010dije objasniti svetitelje, a kako velike ljude? Mislite li da su svi oni poticali iz bogznakako dobrih porodica? Bilo je i takvih, naravno. Ali znate koliko je onih koji su imali nikakve roditelje. Svetitelji, a gde je Betoven? Dostojevski? On je sa o\u010deve strane me\u0111u precima imao ubice, samoubice, a otac sam je bio zlotvor kog su seljaci ubili na o\u010di mladog Dostojevskog, poslije \u010dega je on i dobio epilepsiju. To je i Frojd objasnio. A sa maj\u010dine strane, preci su mu bili sve\u0161tenici, monasi, neki dobri ljudi. A u Dostojevskom i jedni i drugi. I on je najbolji primjer genija koji nosi u sebi i \u0111avola i Boga.<\/p>\n
\u201cNisi dobar, bi\u0107e\u0161 ka\u017enjen\u201d<\/p>\n
Aman, nemojte to govoriti! Dijete \u0107e \u010ditav \u017eivot u strahu od kazne biti pokorno, ili \u0107e postati buntovnik.<\/p>\n
Pitali su me \u0161ta je gore? Kad se dijete razmazi ili kad su roditelji pretjerano strogi? Ako treba birati, bolje razma\u017eeno, nego dijete koje raste u preteranoj strogosti. Jer, ipak, to dijete se kroz \u017eivot u kojem nije vi\u0161e u centru pa\u017enje, nekako koriguje. Ali ako u sebi dijete nosi strah i inferiornost, to ostaje za \u010ditav \u017eivot\u2026<\/p>\n
Moji pacijenti koji su dolazili u uzrastu od 15 do 20 godina, u 90% slu\u010dajeva su krivili roditelje. Dodu\u0161e, u ve\u0107ini slu\u010dajeva su i bili u pravu. To je ono, kad ih roditelji smatraju za beslovesno bi\u0107e, pa se grubo sva\u0111aju pred djetetom a ono ima 2, 3 godine. Nije to tek tako prepirka, to je jo\u0161 i normalno, a kad po\u010dnu sva\u0111e, lo\u0161e \u0107e se zavr\u0161iti. Rastavom braka, ne\u0107e djeca mo\u0107i da odrastu kako treba. I ko je onda kriv?<\/p>\n
Dijete jadno, sa dvije godine, zavu\u010de se pod sto, igra se tamo, naravno da ne razumije. Ali sve ulazi od njega, sve upija. Kasnije \u0107e cijelog \u017eivota biti ili upla\u0161eno ili \u0107e se i ono sva\u0111ati u svom braku. Kao kob neka.<\/p>\n
Dijete nije, ni sa dvije godine, beslovesno bi\u0107e. Ono \u010duje i upija i ono \u0161to vi mislite da ne \u010duje i ne razumije.\u201d<\/p>\n
(Iz govora profesora doktora Vladete Jeroti\u0107a, Negotin, 17.11.2011.)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"