Bilo je to prije 20 godina.Ostavinska rasprava.Meni je pripala stara porodi\u010dna ku\u0107a i oku\u0107nica.Sestre su dobile placeve i ku\u0107u u gradu koju su podijelile.Ja kao najmla\u0111i, dobio sam porodi\u010dnu ku\u0107u.Roditelji su ve\u0107 bili umrli, ali su ostavili u testamentu podjelu imovine koja se meni, tada u\u010dinila nepravednom.Bio sam tek iza\u0161ao sa studija i zaposlio se u banci.Kupio sam na kredit stan u gradu, \u017eele\u0107i pobje\u0107i od svog mjesta, svojih korijena, svog porijekla.Bio sam mlad..\u017delio sam zaboraviti potpuno \u017eivot na selu.Izbrisati taj dio \u017eivota.Kao da je to mogu\u0107e.Kao da je \u010dovjek stroj na kojem mo\u017ee\u0161 pritisnuti tipku.Kod prodaje stare ku\u0107e se nisam cjenkao.Namjerno nisam htio ponuditi sestre, jer sam bio povrije\u0111en u svom mladalo\u010dkom, paranoi\u010dnom razmi\u0161ljanju o njihovoj \u201csmi\u0161ljenoj\u201d igri protiv mene<\/p>\n
.O\u017eenio sam se.Nikoga na svadbi od moga roda.Supruga je radila u bolnici kao ljekar.Ubrzo su do\u0161la djeca..Onda je po\u010delo.U snove su mi naizmjeni\u010dno dolazili prvo otac pa majka.Pa zajedno.Samo su pitali:\u201dZa\u0161to?\u201d<\/p>\n
I tako iz no\u0107i u no\u0107.Iz mjeseca u mjesec.Iz godine u godinu.Svaku no\u0107.Sestre su poku\u0161ale ostvariti komunikaciju sa mnom, ali ja sam odbijao.Jednog dana na poslu, moje kolege su po\u010dele razgovarati o sedmi\u010dnom odmoru.Skoro svi su ga provodili na rodnom pragu.Mjestu gdje su ro\u0111eni.Onda se u meni probudi ne\u0161to.Sna\u017eni osje\u0107aji.Napadi nostalgije.Snovi u kojima mi dolaze roditelji, pri\u010de od kolega..Po\u010deo sam svakodnevno,poslije posla odlaziti u svoje rodno selo.Kroz prozor auta gledati stare prozore, stablo divlje dunje ispred ku\u0107e.Staru tarabu\u2026<\/p>\n
Neka druga djeca su u\u017eivala u idili seoskog \u017eivota.Ba\u0161 kao ja i moje sestre nekada.Gledao sam dugo stari dimnjak iz kojeg se izvijao plavi\u010dasti dim.Dim koji je simbolizirao ljubav i sre\u0107u porodi\u010dnog \u017eivota.Onda sam jednog dana \u010dvrsto odlu\u010dio.Oti\u0161ao sam da kupim.Da ponovo vratim svoje.Jer, ne mogu vi\u0161e.Kao da mi je neko oduzeo ne\u0161to iz srca.Ne\u0161to sto je nerazdvojivi dio \u010dovjekova bi\u0107a.Sje\u0107anja Na djetinjstvo.Na ljubav.Na idilu.<\/p>\n
Upitao sam \u010dovjeka i ponudio mu tri puta vi\u0161e od onog \u0161to je on meni platio.Ni da \u010duje.Jo\u0161 mi re\u010de;<\/p>\n
\u201cNe bih dao ovog rahatluka i ljepote za sva blaga svijeta.Dotuklo me.Kako sam mogao biti toliko glup i sebi\u010dan?Kako samo \u010dovjek, dok je mlad, ne shvata vrijednost rodne grude.Rodnog praga.Mjesta neizrecive sre\u0107e i ljubavi.Mjesta gdje su mu bili roditelji.Mjesto gdje je nau\u010dio \u017eivjeti.Onda ga \u017eivot prevari.Zavr\u0161i \u0161kolu i \u017eeli da se odrekne svega iz pro\u0161losti.Ali, ne mo\u017ee.To je dio \u010dovjeka.Sa tim se \u017eivi.Pati.I umire.Rodni prag i porodi\u010dno ognji\u0161te je vi\u0161e od same ku\u0107e.Ono je samo srce \u010dovjekova bivstvovanja.Prodav\u0161i ku\u0107u, prodao sam uspomene.Iznevjerio roditelje i sestre.Prodao sam sre\u0107u.Iako imam kapital.Nemam ono \u0161to sam imao.Nemam mir.Nemam onu neizrecivu sre\u0107u koju smo svi imali za maj\u010dinom sofrom.U svojoj staroj ku\u0107i.Nemam osje\u0107aj da pripadam ondje gdje sam dobro do\u0161ao.Nakon \u0161to mi je \u010dovjek odbio prodati moju ku\u0107u, ni roditelji mi vi\u0161e ne dolaze na san.Ostalo mi je samo da kroz prozor auta gledam neke druge ljude koji u\u017eivaju u sre\u0107i koju sam ja nekada imao.I koju sam jeftino prodao.Nikada nemojte prodati mjesto u kojem ste ro\u0111eni i bili beskrajno sretni.Ni za sva blaga svijeta..Nikada ne\u0107ete imati smiraj u du\u0161i svojoj .Du\u0161i koja ho\u0107e sre\u0107u.Jer,du\u0161i blago ne treba\u2026<\/p>\n
Neka druga djeca su u\u017eivala u idili seoskog \u017eivota.Ba\u0161 kao ja i moje sestre nekada.Gledao sam dugo stari dimnjak iz kojeg se izvijao plavi\u010dasti dim.Dim koji je simbolizirao ljubav i sre\u0107u porodi\u010dnog \u017eivota.Onda sam jednog dana \u010dvrsto odlu\u010dio.Oti\u0161ao sam da kupim.Da ponovo vratim svoje.Jer, ne mogu vi\u0161e.Kao da mi je neko oduzeo ne\u0161to iz srca.Ne\u0161to sto je nerazdvojivi dio \u010dovjekova bi\u0107a.Sje\u0107anja Na djetinjstvo.Na ljubav.Na idilu.<\/p>\n
Upitao sam \u010dovjeka i ponudio mu tri puta vi\u0161e od onog \u0161to je on meni platio.Ni da \u010duje.Jo\u0161 mi re\u010de;<\/p>\n
\u201cNe bih dao ovog rahatluka i ljepote za sva blaga svijeta.Dotuklo me.Kako sam mogao biti toliko glup i sebi\u010dan?Kako samo \u010dovjek, dok je mlad, ne shvata vrijednost rodne grude.Rodnog praga.Mjesta neizrecive sre\u0107e i ljubavi.Mjesta gdje su mu bili roditelji.Mjesto gdje je nau\u010dio \u017eivjeti.Onda ga \u017eivot prevari.Zavr\u0161i \u0161kolu i \u017eeli da se odrekne svega iz pro\u0161losti.Ali, ne mo\u017ee.To je dio \u010dovjeka.Sa tim se \u017eivi.Pati.I umire.Rodni prag i porodi\u010dno ognji\u0161te je vi\u0161e od same ku\u0107e.Ono je samo srce \u010dovjekova bivstvovanja.Prodav\u0161i ku\u0107u, prodao sam uspomene.Iznevjerio roditelje i sestre.Prodao sam sre\u0107u.Iako imam kapital.Nemam ono \u0161to sam imao.Nemam mir.Nemam onu neizrecivu sre\u0107u koju smo svi imali za maj\u010dinom sofrom.U svojoj staroj ku\u0107i.Nemam osje\u0107aj da pripadam ondje gdje sam dobro do\u0161ao.Nakon \u0161to mi je \u010dovjek odbio prodati moju ku\u0107u, ni roditelji mi vi\u0161e ne dolaze na san.Ostalo mi je samo da kroz prozor auta gledam neke druge ljude koji u\u017eivaju u sre\u0107i koju sam ja nekada imao.I koju sam jeftino prodao.Nikada nemojte prodati mjesto u kojem ste ro\u0111eni i bili beskrajno sretni.Ni za sva blaga svijeta..Nikada ne\u0107ete imati smiraj u du\u0161i svojoj .Du\u0161i koja ho\u0107e sre\u0107u.Jer,du\u0161i blago ne treba\u2026<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"