“Ti si \u017eensko, ti si tu\u0111a ku\u0107a”, kad se sjetim tih rije\u010di mojih roditelja i dan danas me zaboli u grudima. Boljelo me je mnogo svaki put kad sam vidjela tu ve\u0107u privr\u017eenost sinu, njemu ni\u0161ta nije smjelo da fali, on se \u010duvao pod staklenim zvonom.<\/p>\n
A ja…. ja sam bila tu\u0111a ku\u0107a. Udala sam se i oti\u0161la \u0161to sam dalje mogla. U tu\u0111oj zemlji, sa po dva kofera u ruci smo mu\u017e i ja po\u010deli od nule, sami i bez i\u010dije pomo\u0107i.<\/p>\n
Bilo je te\u0161ko, ali vremenom smo uspjeli i stali smo na noge. Svidio nam se \u017eivot koji smo imali tamo negdje, odlu\u010dimo da se tu sku\u0107imo zauvijek i kupimo na\u0161u ku\u0107u. Tog dana kad smo potpisala kupoprodajni ugovor i uzeli klju\u010deve istog momenta smo oti\u0161li u na\u0161 novi dom. Kad smo u\u0161li mu\u017e mi je pru\u017eio klju\u010deve i rekao “sad vi\u0161e nisi tu\u0111a ku\u0107a, sad je ovo tvoja ku\u0107a, kupio sam ku\u0107u da ti srce strane na mjesto”. A ja.. ja sam samo plakala.<\/p>\n
Sad imam svoj dom, al praznina koju imam zbog manjka ljubavi od mojih roditelja ne mo\u017ee da se popuni.”<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"